Zabrana ubijanja životinja u skloništima
Zakon o zaštiti životinja propisuje: 'Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon 60 dana usmrtiti.' (članak 57, stavak 4). Udruga Prijatelji životinja predlaže izmjenu teksta: 'Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.'
Obrazloženje: Zakonska odredba koja daje mogućnost usmrćivanja životinja u skloništu nakon određenoga broja dana nije u interesu zaštite životinja niti je usklađena s uhodanom praksom skloništa u Hrvatskoj koja ne usmrćuju životinje i pozitivnim rezultatima zbrinjavanja napuštenih životinja koji iz toga proizlaze. Također, to nije u skladu s voljom građana koji ne žele da njihov novac odlazi na ubijanje životinja, već na zbrinjavanje, udomljavanje i edukaciju, što dugoročno dovodi do dobrih rezultata u interesu životinja i ljudi.
Određivanje broja dana za boravak pasa u skloništu je nepotrebno i kontraproduktivno. Psima koji su napušteni tijekom ljetnih mjeseci (kada ljudi napuštaju najveći broj pasa, a najmanje ih udomljuju) jednako treba dati šansu da pronađu dom, kao i da se obave sve potrebne i Zakonom određene mjere poput cijepljenja, kastracije, socijalizacije, oglašavanja i, na kraju, udomljavanja.
Najvažnije za uspješno zbrinjavanje i udomljavanje pasa je da skloništa budu neprofitna, čime će zaposlenici biti motivirani provoditi Zakon (oglašavanje životinja, propisana cijepljenja, kastracija, veterinarska njega, edukacija, uključivanje građana, podizanje svijesti o odgovornom postupanju prema životinjama...), a ne čekati rok od 15/30/60/-n dana kako bi ih mogli usmrtiti. Time se postiže i smisao Zakona o zaštiti životinja, a to je štititi životinje, a ne propisima olakšati i opravdati njihovo ubijanje.
Praksa pokazuje da su u Hrvatskoj najuspješnija po broju udomljenih životinja skloništa koja ne usmrćuju životinje. Neprofitna skloništa, koja su u sklopu ustanove ili koja vode udruge ulažu velike napore u zbrinjavanje životinja i pokazuju odlične rezultate u provedbi Zakona, dok profitna skloništa koja provode usmrčivanja nisu niti potaknuta da se trude oko udomljavanja i edukacije kao niti oko pravilne skrbi za životinje.
Jedan od primjera na kojem se najbolje vidi kako se, između ostalog, nepotrebno troši novac poreznih obveznika, i to na ubijanje životinja, je Grad Osijek koji financira veterinarsku stanicu Vetam s više milijuna kuna godišnje. Uvjeti u tome skloništu i ophođenje prema psima nisu zadovoljavajući unatoč ogromnim uloženim sredstvima. U Vetamovom skloništu u Belom Manastiru u 2011. boravio je 191 pas, od kojih su usmrtili 104 i udomili 87 pasa. Većina tih udomljenja rezultat je angažiranosti volontera udruga s osječkog područja ili se radilo o privremenim udomljenjima kod volontera, koji su kasnije psima našli trajni dom. Isto tako, Grad Osijek dao je donaciju skloništu u Nemetinu, kojeg vodi Udruga Pobjede, u iznosu od sto tisuća kuna. Sa znantno manjim financijskim sredstvima i iznimnim trudom da se provedu odredbe Zakona o zaštiti životinja i podzakonskih akata, Udruga Pobjede je 2011. godine skupila s ulica preko 200 pasa i jednako toliko ih i udomila, a nijedan pas nije ubijen. Sklonište je privlačno za posjetitelje, udomitelji dobivaju brošuru s korisnim i edukativnim informacijama vezanima uz skrb za psa, ljudi vikendom dolaze s djecom, organiziraju se radionice i brojne akcije oglašavanja i popularizacije udomljavanja pasa, a surađuju i s Centrom za socijalnu skrb.
Ako Zakon o zaštiti životinja sankcionira pojedinačno zlostavljanje i ubijanje pasa, tada ne smije dopustiti svojim odredbama ubijanje pasa u skloništima, već putem skloništa koja ne usmrćuju životinje pokazati kako treba postupati sa životinjama.
Nadalje, određivanje kratkog roka ne omogućuje udomljavanje životinje, a osobito ozlijeđenih i bolesnih, kojima treba više vremena za liječenje i oporavak, kao i starijih pasa. Uz liječenje životinja, u redovnom poslovanju skloništa neophodni su kastracija, socijalizacija odnosno resocijalizacija i oglašavanje životinja, a za što je također potrebno određeno vrijeme.
Poticanje provedbe Zakona može se ostvariti propisivanjem kaznenih odredbi za jedinice lokalne samouprave, kao i propisivanjem da skloništa mogu biti vođena samo od strane subjekata koji su neprofitnog karaktera, poput udruga i ustanova.
Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja je iz 2012. godine, a dopuna je istovjetnog prijedloga kojeg je Udruga iznijela tijekom izrade Zakona o zaštiti životinja 2006. godine.
![Ubijanje u skloništima [ 1.04 Mb ]](/data/image_3_7905.png "Ubijanje u skloništima [ 1.04 Mb ]")
