Pčele u masovnom uzgoju

| More

Iako je 3500 domaćih pčelinjih vrsta oprašivalo cvijeće i prehrambene kulture Sjeverne Amerike kada su europski doseljenici u 17. stoljeću pristali na njene obale, kolonizatori su bili zainteresirani samo za vosak i med svojih pitomih pčela medarica iz Staroga svijeta. Zato su uvezli insekte i do polovine devetnaestog stoljeća divlje i pripitomljene kolonije pitomih pčela bile su razasute širom Sjedinjenih država1. Kao posljedica bolesti, pesticida i klimatskih promjena, pčelinja populacija je trenutačno u opadanju, ali pošto je potražnja za medom i dalje visoka, ova sićušna stvorenja uzgajaju se na farmama.

Složeni život pčela

Pčelinja košnica sastoji se od desetaka tisuća pčela od kojih svaka ima vlastitu ulogu, određenu njezinim/njegovim spolom i dobi te godišnjim dobom. Svaka košnica obično ima jednu maticu, stotine trutova i tisuće radilica. Matice mogu živjeti do sedam godina dok je životni vijek ostalih pčela od nekoliko tjedana do šest mjeseci2.

Pčele radilice su odgovorne za hranjenje potomstva/mladunčadi, brigu o matici, izgradnju saća, traženje nektara i polena te čišćenje, ventiliranje i čuvanje košnice. Trutovi služe maticu koja je odgovorna za reprodukciju. Svake godine ona izleže oko 250000 jajašaca, što iznosi čak milijun tijekom cjelokupnog njenog života3.

Kada se nova matica treba roditi, stara matica i pola košnice napuštaju svoj stari dom i nastanjuju se na novom mjestu koje su pronašle radilice 'izviđači'4.

Zimi, kada temperatura padne, pčele se skupe oko matice i mladih, koristeći svoju tjelesnu toplinu da bi održale temperaturu unutar košnice stabilnom na oko 33oC5.

Njihov vlastiti jezik

Pčela posjeduju jedinstven i složen komunikacijski sistem koji se zasniva na vidu, kretanju i osjetilu njuha i kojeg znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju6. Pčele upozoravaju ostale članove svoje košnice na hranu, položaj nove košnice i uvjete unutar vlastite košnice (kao što je zaliha nektara) kroz složene 'plesne' pokrete7.

Istraživanja su pokazala da su pčele ne samo sposobne za apstraktno razmišljanje, već i za razaznavanje članove vlastite obitelji od ostalih članova košnice, korištenje vizualnih orijentira pri putovanju i pronalaženje prethodno korištenih izvora hrane, čak i kada im je dom u međuvremenu premješten8, 9, 10. Kao što mirisi mogu probuditi snažne uspomene u ljudima, tako pčele koriste svoje osjetilo njuha da potaknu uspomene na to gdje se može naći najbolja hrana11.

Zašto je pčelama potreban njihov med

Biljke proizvode nektar da bi privukle oprašivače (pčele, leptire, šišmiše i druge sisavce), koji su neophodni za uspješno razmnožavanje biljaka. Pčele skupljaju i koriste nektar kako bi proizvele med, koji im je osnovna prehrana, posebice zimi. Kako nektar sadržava puno vode, pčele se moraju potruditi da bi smanjile količinu vode, te dodati enzime iz vlastitih tijela kako bi nektar pretvorile u hranu i sačuvale ga od kvarenja12. Da bi proizvele pola kilograma meda, pčele moraju oprašiti 2 milijuna cvjetova i preletjeti više od 88000 kilometara13.

Domaće pčele ne oprašuju onako dobro kao divlje

Otprilike jedan od tri zalogaja hrane ili gutljaja pića koje ljudi konzumiraju proizvedeni su putem oprašivača - kukci, ptice i sisavci oprašuju oko 75 posto svih prehrambenih kultura14. Industrijski uzgajivači pčela bi htjeli uvjeriti kupce kako je med samo nusprodukt neophodnog oprašivanja pčela, ali domaće pčele nisu tako dobre oprašivačice kao divlje (autohtone) pčele, kao bumbari pčele drvarice te pčele kopačice. Divlje su pčele aktivne u rano proljeće i mužjaci i ženke oprašuju i otporni su na grinje i afričku pčelu koji mogu ugroziti pčele medarice15. No, kako većina vrsta divljih pčela hibernira skoro 11 mjeseci u godini i ne živi u velikim zajednicama, one ne proizvode velike količine meda, a ono malo što proizvedu nije vrijedno napora potrebnog da im se med ukrade16, 17. Stoga, premda su divlje pčele bolji oprašivači, proizvođači se i dalje za oprašivanje oslanjaju na pčele iz uzgoja da bi industrija meda mogla ubrati više od 78 tisuća tona meda svake godine, u vrijednosti većoj od 200 milijuna dolara18.

Iskorištavajući prirodu

Zarađivanje na medu zahtjeva manipulaciju i iskorištavanje pčela, njihove želju za životom i potrebe da zaštite svoje košnice. Pčele su žrtve neprirodnih uvjeta života, genetske manipulacije i stresnog načina transportiranja.

Poznata bijela kutija koja služi kao košnica u upotrebi je od sredine 19. st. i napravljena je zato da bi pčelari mogli prenositi svoje košnice s mjesta na mjesto. The New York Times je pisao kako su pčele 'premještene iz oblika koji su odgovarali njihovim potrebama u plosnate nastambe, osuđene na život u ladicama za spise.'19

Kako 'rojenje' (podjela košnice nakon rođenja nove matice) može smanjiti proizvodnju meda, pčelari čine što mogu kako bi to spriječili, uključujući i podrezivanje krila matici, ubijanje i zamjenu starije matice nakon samo godinu ili dvije ili zatvaranje matice koja bi htjela započeti rojenje20, 21. Također postoje komercijalni 'uzgajivači matica' koji uzgoje oko milijun matica na godinu koje onda šalju posvuda po Sjevernoj Americi. Mnoge od njih ugibaju u prijevozu22. Matice se umjetno osjemenjuju trutovima koji nakon toga bivaju ubijeni23. Komercijalni pčelari također 'varaju' matice kako bi one izlegle što više jaja dodajući voštane stanice košnicama koje su veće nego što bi ih pčele radilice normalno napravile24.

Neki uzgajivači ubijaju pčele u jesen, jer je to lakše nego pripremati košnice za zimu. Jedan uzgajivač priznaje kako njegov prijatelj 'koristi cijanid da bi uništio 6000 pčelinjih zajednica na završetku sezone. To je najisplativiji način proizvodnje.'25 Svaka košnica koja je ostavljena da prezimi treba najmanje 25 kilograma meda da bi preživjela i kao što navodi jedan entomolog, mnoge pčele stradaju zbog nebrige, gladi, slabosti i drugih problema koji se javljaju zimi26.

Populacije pčela medarica smanjile su se za 50 posto od 1980, djelomično i zbog grinja27. Časopis BeeCulture navodi da su pčelari poznati po tome što doprinose širenju bolesti: 'Pčelari premještaju inficirana saća iz zaraženih zajednica u zdrave, ne prepoznaju ili ne liječe bolest, kupuju staru inficiranu opremu, drže zajednice jednu drugoj preblizu i ostavljaju mrtve zajednice u pčelinjaku.'28 Umjetna hrana, koja se koristi zato jer pčelari uzimaju med koji bi pčele normalno jele, čini pčele podložnima bolesti i napadima drugih insekata29. Kad uoče bolest, pčelarima se savjetuje da 'unište zajednice i spale opremu', što može značiti spaljivanje ili trovanje pčela30.

S obzirom na to da se zdrave pčele sve teže pronalaze, uzgajivači su pribjegli seljenju košnica širom zemlje. Kad su ga tražili da pregleda 2000 košnica koje je unajmio uzgajivač brusnica iz New Jerseya, umirovljeni je inspektor pčelar našao 'oko 500 zajednica s opremom u tako lošem stanju da se to nije moglo nazvati ni smećem... mišja gnijezda, stare hranilice pune saća, trule košnice iz kojih su pčele izlazile sa svih strana.' Osim toga, košnice su bile napravljene od drveta na kojem je pisalo da je bilo tretirano arsenom i stoga neprimjereno za košnice31.

Medvjedi su također žrtve proizvodnje meda. Vodstvo države Maryland nadoknađuje pčelarima troškove za električne ograde oko košnica, a pčelari iz Virginije tražili su da im njihovo zakonodavstvo dopusti ubijanje medvjeda32.

Što vi možete učiniti

Izbjegavajte med, pčelinji vosak, propolis, matičnu mliječ i ostale proizvode koji se dobivaju od pčela. Veganske grožđane masti i svijeće su dostupni u prodaji. Umjesto meda, u receptima možete koristiti rižin sirup, melase, sijerak, ječmeni slad, sirup od javora i suho voće ili voćni šećer.

Reference
  1. Sue Hubbell, 'Trouble With Honeybees,' Natural History, 106 (1997): 32-42.
  2. 'The Colony and Its Organization,' Fundamentals of Beekeeping, Mid-Atlantic Apiculture Research and Extention Consortium, posljednji put pristup17. svibnja 2004.
  3. Isto.
  4. Norbert M. Kauffeld, 'Seasonal Cycles of Activities in Honey Bee Colonies,' Beekeeping in the United States, Agriculture Handbook 335, U.S. Department of Agriculture, revidirano listopada 1980.
  5. Isto.
  6. Fred C. Dyer, 'When It Pays to Waggle,' Nature, 31. listopada 2002.
  7. Carl Anderson and Francis L.W. Ratnieks, 'Worker Allocation in Insect Societies: Coordination of Nectar Foragers and Nectar Receivers in Honey Bee (Apis mellifera) Colonies,' Behavioral Ecology and Sociobiology (1999): 73-81.
  8. Martin Glurfa, 'The Concepts of 'Sameness' and 'Difference' in an Insect,' Nature, 19. travnja 2001.
  9. Fred C. Dyer, 'Spatial Memory and Navigation by Honeybees on the Scale of the Foraging Range,' The Journal of Experimental Biology 199 (1996): 147-154.
  10. Gerard Arnold et al., 'Kin Recognition in Honeybees,' Nature, 8. veljače 1996.
  11. Judith Reinhard et al., 'Scent-Triggered Navigation in Honeybees,' Nature, 29. siječnja 2004.
  12. Maryann Frazier, 'Honey-Here's to Your Health,' Beeaware, Notes and News on Bees & Beekeeping, Mid-Atlantic Apiculture Research and Extension Consortium, siječanj 2003.
  13. 'Number of Flowers for 1 Pound Honey,' Canadian Honey Council, 15. svibnja 2003.
  14. 'The Value of Pollinators,' Pollinator Declines Node, National Biological Information Infrastructure, U.S. Geological Service, posljednji put pristup17. svibnja 2004.
  15. Lane Greer, 'Alternative Pollinators: Native Bees,' Appropriate Technology Transfer for Rural Areas, U.S. Department of Agriculture, kolovoz 1999.
  16. Isto.
  17. Isto.
  18. U.S. Department of Agriculture, 'Honey: Number of Colonies, Yield, Production, Stocks, Price and Value, United States, 1993-2002,' Agricultural Statistics 2003.
  19. Anne Raver, 'Bees Buzz a Path to His Hive,' The New York Times, 31. svibnja 2001.
  20. Isto.
  21. Elbert R. Jaycox, 'Miscellaneous Techniques in Beekeeping,' Beekeeping in the Midwest, College of Agriculture, University of Illinois, ponovljeno izdanje travanj 1985.
  22. Everett Oertel, 'History of Beekeeping in the United States,' Beekeeping in the United States, Agriculture Handbook 335, U.S. Department of Agriculture, revidirano listopad 1980.
  23. Dr. Peter Schley, 'Short Instruction,' posljednji put pristup 17. svibnja 2004.
  24. Raver.
  25. Mary Hardison, 'Toward an Appropriate Beehive,' Seed and Harvest, kolovoz 1992.
  26. Clarence H. Collison, 'Fall Management,' Mississippi State University, 17. veljače 1999.
  27. Michelle Boorstein, 'Beekeepers Struggle to Save Buzz,' The Washington Post, 25. travnja 2004.
  28. Nicolas Calderone, 'Managing Brood Diseases,' BeeCulture, svibanj 2001.
  29. Dee A. Lusby, 'Suggested Biological Manipulative Field Management for Control of Honeybee Mites. Part #1 Concept & Causes,' BeeSource.com, 2000.
  30. Calderone.
  31. Dewey M. Caron, 'Pollination Rental Colony Assessments,' Beeaware, Notes and News on Bees & Beekeeping, Mid-Atlantic Apiculture Research and Extension Consortium, siječanj 2003.
  32. Boorstein.

Vezane teme

Izvor: fruitwoodorchardshoney.com - kamion s pčelama [ 32.67 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting