U Hrvatskoj se jede sedam puta više mesa nego za vrijeme Jugoslavije
Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja, dugogodišnji vegan i aktivist za prava životinja, s članovima udruge i drugim stručnjacima za prava životinja i javnošću aktivno se uključio u promjene i nadopune novog Zakona o zaštiti životinja koje je nedavno objavilo Ministarstvo poljoprivrede i stavilo ga na uvid i savjetovanje s javnošću, a 2. i 3. rujna na zagrebačkom Trgu bana Jelačića održava se 9. ZegeVege festival koji će biti najveći do sada, imati najviše izlagača te veliku podršku gradskih i državnih tijela, zdravstvenih i turističkih organizacija, a uz edukacijske radionice na njemu će izlagači biti mala hrvatska obiteljska gospodarstva koja proizvode zdravu organsku i vegansku hranu, čiji se broj iz godine u godinu povećava.
U razgovoru za Nacional, Luka Oman istaknuo je koje su promjene na pomolu u novom Zakonu o zaštiti životinja u RH, kako je ZegeVege festival zapravo festival dobrobiti svih nas, jer se promoviranjem održive prehrane daleko nadilaze granice veganske filozofije ili lokalnih gospodarskih okvira, ali je otvoreno progovorio i o sprezi prehrambene industrije i medija, okrutnoj stvarnosti u kojima čovjek muči milijune životinja, predrasudama o vegetarijanstvu i veganstvu, kao i šteti koju globalnoj ekologiji nanosi uzgoj životinja za prehranu.
Nacional: Ministarstvo poljoprivrede stavilo je na javnu raspravu do 12. rujna novi Zakon o zaštiti životinja. Prijatelji životinja već godinu i pol rade na dopunama i promjenama tog postojećeg Zakona. Koji su bili vaši najvažniji prijedlozi za koje smatrate da se moraju uvrstiti, i imate li već povratne informacije iz Ministarstva oko toga?
- Zanimljivo je da je izmjena samog Zakona, na naše čuđenje i šok, krenula kako bi se izuzela zabrana uzgoja životinja za krzno. To je zaista bilo nešto neočekivano za sve koji se bave tom problematikom, jer je zabrana uzgoja životinja za krzno jednoglasno, s velikom podrškom građana – prema zadnjem istraživanju čak 73% - stupila na snagu još 2007. godine. Dakle, prije devet godina. I velika većina uzgajivača je već nakon par godina preorijentirala svoju proizvodnju i ispoštovala Zakon, tu nije bilo nikakvih problema. Iako je dovoljan razlog da za jednu bundu od činčile potrebno je dvije stotine činčila u prilog hvalevrijednoj zabrani ide i to što su i mnoge druge države donijele zabranu pa tako i Srbija, BIH, Makedonija, Slovenija… zato nam je ovo što se sada događa bilo nepojmljivo. Očekivali bismo da se nakon toliko vremena, ako se već radi izmjena, radi na boljitku Zakona. Tako nam govore zakoni drugih zemalja EU i općenito u svijetu, gdje se vidi da je zaštita životinja stalno u raspravi na političkom, društvenom nivou, ljudima je sve više itekako stalo do zaštite i prava životinja, vegetarijanskog i veganskog pokreta; dakle, sve je to povezano, jer opća ekološka i etička svijest raste. Ipak, ova postava Ministarstva poljoprivrede je poslušala naše prijedloge i volju građana, zaustavila je unazađivanje Zakona i naznačila pozitivne pomake u Zakonu. Vjerujemo da će Javna rasprava koja traje do 12. rujna proći s dodatnim poboljšanjem Zakona. Stoga pozivamo sve da posjete našu web stranicu i uključe se u javnu raspravu te pomognu da dobijemo bolji Zakon o zaštiti životinja.
Nacional: Angažirali ste se i za zabranu usmrćivanja životinja u skloništima, no u Zagrebu oko tog pitanja imate jaku podršku gradonačelnika Bandića, što nije slučaj u drugim gradovima?
- Da. Mi s Gradom Zagrebom imamo jako dobru suradnju. Iako je sada u novom prijedlogu zakona zabrana držanja pasa na lancu, Zagreb je takvu odredbu već donio, a sad ga potičemo na državnom nivou. Vani kad vam susjedi vide da držite psa na lancu uz kuću, odmah zovu „Animal police“, to je totalna bruka! Kad smo vidjeli da se postojeći Zakon mijenja kako bi se unazadio, nismo htjeli samo zaustaviti taj proces, već smo htjeli unaprijediti još neke stvari. Protiv ubijanja napuštenih životinja imamo jako veliku podršku javnosti. To je jedan apsurd u Hrvatskoj, jer mi nemamo problem poput Srbije ili Bosne i Hercegovine gdje po ulicama lutaju čopori pasa, a da istovremeno imaju zabranu usmrćivanja životinja. Mi imamo skloništa, broj životinja je pod kontrolom, ali ih ubijamo nakon 60 dana boravka u skloništu. Sramota!
Nacional: Pa kakvo je to onda sklonište? To je nonsens!
- Naravno! Ubijamo zdrave životinje, iako ima mjesta u skloništima, samo zato jer im ističe zakonski rok od 60 dana, kao da je neki proizvod ili predmet, a ne živo biće. S druge strane, imamo gradove i skloništa koji su „no kill“ i koji su dokazali da ubijanje nema smisla, i da imaju visoke stope udomljavanja. Moramo ukinuti tu „dozvolu za ubijanje“, jer ima skloništa koja žele profitirati na novcima građana i iskorištavaju rupu u zakonu. Na žalost u RH imamo neke veterinarske stanice čija je dobit narasla i do deset puta na temelju „dobrih“ ugovora s gradovima, mnogo se o tomu pisalo. Tražimo da u novom Zakonu bude propisano da skloništa moraju biti neprofitna, uz zabranu usmrćivanja. Ne smijemo kažnjavati žrtve, odnosno, napuštene životinje, već moramo sankcionirati neodgovorne skrbnike. Zakon mora kazniti krivce, i ta se promjena mora dogoditi.
Nacional: Što je s uzgajivačnicama životinja?
- S jedne strane imamo dakle skloništa koja grcaju pod brojem pasa, a s druge strane ljudi nemilosrdno kupuju životinje, legalno i ilegalno. Uopće nemamo riješen taj proces, i još je zakon tako propisan da se uzgojem smatraju samo oni koji imaju od tri ženke na više. Ta odredba nije pravedna, jer se i s jednom ženskom može „štancati“ svake godine i do dva legla. Prijatelji životinja uvijek ukazuju na stvari koje su primijetili i sami građani i koje se mogu promijeniti.
Nacional: Zar ne bi i zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u RH bilo mnogo jednostavnije da pooštri neke propise o životinjama jer bi se tako solidno punio budžet? Što je i s držanjem pasa u gusto naseljenim gradskim područjima koje vlasnici ne odgajaju, ne dresiraju i ne socijaliziraju? Jeste li za kazne vlasnicima?
- Definitivno, mi zastupamo tezu jednakih zakona za sve. Vratimo se na obvezu mikročipiranja koja je propisana svima, ali je sama provedba zapela na tomu što još uvijek imamo 20-30% nečipiranih pasa. Zašto bi dakle neki skrbnici uredno plaćali mikročipiranje, cijepljenje, skrb i čiste za psima, dakle uredno poštovali zakone, a 20-30% to uredno zanemaruje i čini štetu životinjama i cijeloj zajednici. Moramo se fokusirati da kazne idu individualno, a ne da kažnjavamo kolektivno. Držanje pasa nije obaveza, pa ako to netko želi, mora to raditi na dobrobit životinje i ne smetajući drugim građanima. Ali, ne radi se samo o psima. O njima najviše pričamo jer su najviše među nama, ali što je s radnim konjima koji na Velebitu izvlače drva ili s onima koji vuku trupce od 2,5 tone? Nikoga ta patnja ne smeta jer nam je daleko od očiju, inspektora i medija. Jednako tako borbe životinja, iskorištavanje životinja zbog zabave… Ako su zakonom zabranjene borbe životinja, onda nema niti borbe bikova, a ne samo pasa ili pijetlova. U zakonu piše da nema huškanja životinje na životinju ili životinje na čovjeka. Naši su prijedlozi vrlo argumentirani i idu na nelogičnosti u provedbi zakona. Utrke pasa su također okrutne i nepotrebne, a životinje pate. Njih se nakon toga ubija kad daju svoj maksimum. Hajdemo to odmah dakle staviti u zakon, a ne čekati da to dođe kao negativni trend u Hrvatsku.
Nacional: Smatrate li da se globalno ipak dogodila promjena u svijesti ljudi, da sa životinjama jednako dijelimo planet kao s našom životinjskom braćom i sestrama, uvjetno rečeno?
- Definitivno! Upravo se to događa, i ne zvuči previše radikalno ako to tako kažemo. Nešto što je prije bilo neshvatljivo jer se sve vrtilo oko čovjeka, totalno antropocentrično, kao da sve na Zemlji služi samo čovjeku, to se sada mijenja, a povezano je i s posljedicama nesmiljenog korištenja prirodnih resursa, i temom održivog življenja, problema pitke vode, gladi u svijetu. Ljudi su počeli shvaćati da je to stanje povezano s našim odnosom prema životinjama. Šezdeset milijardi životnja svake godine uzgaja se i ubija zbog hrane. Ne treba biti znanstvenik da vidimo ako je nas ljudi preko šest milijardi, i ako za ovih šezdeset milijardi životinja treba posaditi usjeve, nabaviti vodu, da će to direktno utjecati na našu neodrživost na planetu. Nemamo toliko hrane i pitke vode. Do sada smo dakle životinje gledali kao resurs, umjesto kao nekoga s kime trebamo zajedno živjeti. Ove sve nedaće koje nam dolaze idu u prilog tomu da sve više ljudi postaje svjesno da životinje imaju jednaka prava kao i mi, pravo na suživot. Mi se zapravo bavimo vrlo ozbiljnim i važnim temama za opstanak cijelog planeta, ali ponekad se to još uvijek tako ne doživljava, kao „Aaaa, prijatelji životinja, to su oni koji vole pse i mačke…“.
Nacional: Možda javnost još uvijek nije upoznata s time da zaštita životinja ide dalje od kućnih ljubimaca ili ne žele razmišljati o tomu, kao svejedi?
- Da, s razlogom je tema zaštite životinja sve više prisutna u društvenom životu, politici, u gotovo svakom od ministarstava, povezana je s mnogim društvenim i gospodarskim granama… Činjenica je da nas to definira kao ljude i kao zajednicu, kao što nas definira odnos ljudi prema drugim ljudima. Koliko smo napredni kao ljudi, ovisit će upravo o našem odnosu prema životinjama. Ako ih gledamo samo kao proizvod i zanemarimo da one osjećaju bol i patnju, ali i sreću poput ljudi – što je znanstveno dokazano i izvan je područja vjerovanja – dajmo im pravo na vlastiti smisao i opstanak! Mi smo ih modificirali prema sebi, potpuno pogrešno. Dajmo im pravo na život, pravo na slobodu, pravo na neiskorištavanje od strane druge vrste, nemojmo ih gledati kao kaput, meso ili cipele. Nemamo alibije. Lav primjerice jede druge životinje, ali on ih ne uzgaja, uzme samo iz prirode koliko mu je potrebno za opstanak. Lav je u prehrambenom lancu i on ne može izabrati, za razliku od nas – mi možemo. Naši preci su još ne tako davno jeli meso jednom ili dva puta mjesečno, a danas nam se sugerira da ga jedemo gotovo svaki dan, neki i po tri puta dnevno.
Nacional: Uzgoj životinja radi mesa zapravo mijenja mikroklimu čitavih regija?
- Upravo tako. Milijuni ljudi koji su izabrali živjeti kao vegetarijanci i vegani žive bolji i zdraviji život. Ali, vratimo se još na probleme uzgoja životinja za krzno i našeg zdravlja. Dokazano je da nošenje krzna izaziva karcinom, jer se za preradu krzna koriste opasne kemikalije.
Nacional: Premalo takvih spoznaja dolazi do medija.
- Pa naravno, o tomu se ne piše. Nedavno su rađena istraživanja o tomu u Italiji i Poljskoj. Znalo se da se za štavljenje krzna i kože troši strašno mnogo vode, ali koriste se i opasne kemikalije i teški metali. To sve ulazi u vodotokove, ljudi koji rade na obradi krzna i kože obolijevaju kao i okolno stanovništvo. No, sad se otkrilo kakav utjecaj ima krzno za onoga tko ga nosi jer te kemikalije ostaju na krznu, a ono se tare o vrat, leđa… dovoljno je nekoliko sezona da ste izloženi riziku za karcinom.
Nacional: Jeste li za drakonske kazne za krivolov, kao i izlov zaštićenih životinjskih vrsta, od prstaca, vukova, do vidri i ptica pjevica? A opet, što ćemo s onim pojedincima koje baš „pali“ da love ono što je zabranjeno?
- Svjesni smo da ponekad kazna baš stvara prkos, ali ipak je kazna vrlo edukativna. Ako znate da ćete biti zaista kažnjeni, ipak ćete dva puta razmisliti, pogotovo ako vam prijeti i zatvor, a to je kod nas zanemareno. Kako može na granici biti zaplijenjena tona ptica pjevica kako bi u Italiji netko pojeo samo njihove jezike? Pa sigurno nije taj Talijan spontano došao u Hrvatsku po ptice, već ga je očito netko pripremio, dočekao, informirao i pomagao mu u krivolovu. U tom švercu očito sudjeluju skupine ljudi iz Hrvatske, a lovci prečesto postaju krivolovci.
Nacional: Morali bismo dakle zaustaviti i lovni turizam u RH?
- Tako je. To je veća šteta u budućnosti, nego korist. Počnimo razvijati turizam koji će podržavati ekologiju, zaštitu okoliša i prirode, kao i životinja. Jer ako razvijamo takav turizam, onda s druge strane ne možemo poticati turizam gdje kažemo „Dođite ubijati nedužne životinje!“, a još gore od toga: uzgajati divlje životinje da bi ih ljudi dolazili ubijati. To je promocija iživljavanja nad životinjama, i to može umanjiti sav drugi napor.
Nacional: Možda će država dugoročno više zaraditi ako zaposli više rendžera i čuvara koji će naplaćivati masne kazne?
- Tako je, upravo sam to htio istaknuti. Štitimo naše životinje i naplaćujmo tu zaštitu jer će mnogi turisti rado doći u naše nacionalne parkove i fotografirati životinje izvan zooloških vrtova, u njihovom prirodnom okolišu. Sve više ljudi također osjeća da zoološki vrtovi nisu staništa živih bića. Ona su tamo zatočena i nije točno da su nam zoo vrtovi potrebni radi edukacije djece. Danas kada možemo vidjeti pomoću HD kamera dokumentarce o životinjama u svojem prirodnom okolišu kako se prirodno ponašaju, što će nam zoo vrtovi? Da gledamo bolesnog lava kako trese glavom? Je li to poruka djeci? Da je u redu psihički mučiti životinje? Isti stav Prijatelji životinja imaju i prema cirkusima. Cirkus nije zabava, to je mučenje, cirkus može i treba postojati bez životinja. Dolazimo i do pitanja egzotičnih pa i opasnih životinja koje se drže u stanovima, tu zakon mora biti vrlo strog. Na žalost, Zakon o zaštiti životinja više izgleda kao priručnik za mučenje, nego propis koji bi ih trebao štititi, to često čujemo od samih građana i to treba mijenjati.
Nacional: Prošle je godine snažno u svijetu odjeknulo stravično smaknuće lava Cecila iz nacionalnog parka u Zimbabweu od strane krivolovaca, i čini se da je taj slučaj ujedinio sve medije, celebrity bloggere, modne kreatore da više pišu i o nošenju krzna, trofejnom lovu, ali i testiranju kozmetike na životinjama? Sad se svi najednom zgražaju…
- Da, nešto se definitivno promijenilo i mijenja se. Postaje čak „in“ biti ekološki i etički osviješten. Političarke u bundama su već automatski u startu osuđene ne od boraca za prava životinja, već od medija i javnosti, samih građana. Stav građana je već na visokom nivou, ali upravo zbog industrije koja je u svijetu još uvijek iza svega, svoja pozitivna razmišljanja teško dovedu do prakse. Svi postaju svjesni da životinje osjećaju bol. Sve više tvrtki odustaje od testiranja proizvoda na životinjama jer je pokusima ustanovljeno da ni za kozmetiku, niti za lijekove ne dobivamo iste i pouzdane parametre i rezultate učinkovitosti. Na tome uspješno već sada radi niz svjetskih znanstvenika, tzv. anti-vivisekcionista, koji se bore protiv pokusa na životinjama ne iz etičkih, već iz znanstvenih razloga, jer smatraju da pokusi na životinjama unazađuju znanost. Ima sasvim dovoljno metoda za razviti gdje se neće šteti ni ljudima, niti životinjama.
Nacional: Zašto nismo u stanju konzultirati neke izvrsne Zakone o zaštiti životinja, kakav primjerice ima Velika Britanija? Zašto nam toliko u javnim raspravama prolazi vrijeme?
- Ako nešto od nas ne traži EU, reći ćemo: „Pa evo, to se od nas ne traži, onda ništa“, kao da nemamo svoj razum. Da, zašto jednostavno ne vidimo gdje su dobre stvari zakonski riješene u drugim državama i to ne pokupimo i ne primijenimo? Mnoge stvari EU potiče na nacionalnim razinama, to znači da ne moramo čekati da nam nešto EU naredi već da se sami trebamo brinuti o našem napretku.
Nacional: Jeste li za uvođenje policije za životinje u RH? Moglo se čuti kako bi to opteretilo postojeće policijske snage, opteretilo budžet…
- To bi se u proračunu isplatilo. Svaka bolja regulacija i provođenje zakona se isplati. Zar je toliki problem da komunalni redar kontrolira po gradskim četvrtima tko je mikročipirao psa? Svaki dan da prošeće po jednoj ulici, i za godinu dana ne da je zaradio za svoju plaću, nego je riješio problem svim drugim građanima, ali i gradskim službama. Tako i policija. Pa oni u kaznenom zakonu imaju pokriveno zlostavljanje životinja, no nemaju odjel u policiji koji bi centralizirao informacije i bavio se tom problematikom. Mora postojati bolja suradnja komunalnih redara, policije i veterinarske inspekcije. 2007. godine smo dobili novi Zakon o zaštiti životinja, ali nismo dobili Inspekciju za zaštitu životinja. Veterinarska inspekcija prvenstveno provodi Zakon o veterinarstvu. Zatim je u izmjeni zakona iz 2013. to djelomično prebačeno na komunalne redare kojih nema dovoljno, a i većina komunalnih redara uopće ne zna da je to pod njihovim ovlastima. Trebalo bi krenuti s organiziranjem redarstva za životinje, vjerujem da će i tu Grad Zagreb biti prvi koji će to pokrenuti. Veća zaštita životinja je veća ušteda, što je vrlo lagano matematički dokazivo, uzmimo za primjer programe kastracije. Trebaju se provoditi i programi edukacije, jer educirano društvo neće napuštati životinje ili ih nepropisno držati. Životinje na farmama zakon zapravo najmanje štiti, i o njihovim uvjetima života ljudi najmanje znaju; od kokoši nesilica koje su čitav život u kavezu i trpe umjetno svjetlo da bi se forsiralo nošenje jaja, ubijanja muških pilića čim se izlegnu, modificirana perad kojima u dva mjeseca ciljano narastu velika bedra radi mesa… postali smo monstuozno društvo, a ljudi o tomu ne žele znati i slušati.
Nacional: Kakav je u tom kontekstu vaš stav o GMO hrani i GMO organizmima, s obzirom da je bivši premijer Zoran Milanović još 2011. potpisao uredbu kojom se u RH dozvoljava uvoz GMO kuruze, soje i krumpira za stočnu hranu, GMO riblje smjese? To je već duže naša stvarnost.
- Tako je. Ljudi uopće to ne znaju, a naročito ne zašto se forsira GMO i pesticidi, trovanje i mijenjanje hrane. Zadovoljavanje ogromne potražnje za namirnicama životinjskog porijekla umjesto planiranja održive proizvodnje. Kada je bio svjetski summit UN- a o hrani, onda se shvatilo da je za naš opstanak jedini spas u tomu da proizvodimo još više hrane, ali pogledajmo gdje je zamka: kamo ide preko 90% proizvedene soje i žitarica? Na prehranu životinja koje uzgajamo za hranu. Da bismo mogli napraviti tolike silne usjeve za njih, moramo koristiti pesticide, hormone i antibiotike za životinje, i na kraju GMO hranu. Ako ćemo racionalno koristiti resurse, onda nam neće trebati GMO. Zamislite svijet bez 60 milijardi zatočenih životinja koje moramo hraniti, kakva je to površina na kojoj bi se mogla uzgajati ekološki uzgojena hrana! Ali, nitko ne želi pričati o rješenjima, samo o profitu. Prašume se krče radi ispaše stoke i proizvodnje soje.
Nacional: Imate li saznanja da se i sve veći broj kućnih ljubimaca razbolijeva jer se u njihovu hranu stavlja GMO kuruza, krumpir, soja pa i riža?
- Pa to je sve međusobno povezano! Krave jedu pšenicu, soju i riblje brašno što nikada evolucijski nisu jele. Hranimo životinje s krivom hranom, i bolje da ne znamo gdje završavaju otpadci iz klaonica ili što je s hormonima… Pa 80% antibiotika u svijetu završi u stočarstvu, ne koriste ih ljudi, već krave, svinje i kokoši, da bi uopće izdržale fizički intenzivni uzgoj. U Hrvatskoj se jede sedam puta više mesa nego za vrijeme Jugoslavije. A da ne govorimo o mlijeku, jajima, siru… povrće nam je na zadnjem mjestu u prehrani, ali smo jako visoko po bolestima srca i krvnih žila. Začepljenje žila sigurno ne dolazi od brokule ili kelja. Stradavamo kao društvo, a to je povezano s nasiljem koje provodimo nad životinjama. Zašto je loše pričati o empatiji prema životinjama? Ako prestanemo jesti meso odnosno životinje spašavamo 10.000 životinja tokom svog života. Zar to nije prekrasno? Živi i pusti živjeti. Zato i organiziramo ZegeVege festival jer dajemo informacije ljudima kako pomoći sebi i drugima, ljudima i životinjama. ZeGeVege posjeti 40.000 ljudi u dva dana svake godine.
Nacional: Ove ste godine ZegeVege festival podigli na visoki nivo, on se održava pod pokroviteljstvom Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, Hrvatskog sabora, Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića, različitih ministarstava te Zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar. Među liječnicima se također povećava broj vegetarijanaca i vegana?
- Da, dokazana je učinkovitost biljne prehrane kod bolesti srca i krvnih žila, smanjenja kolesterola i plaka na žilama, autoimunih bolesti, dijabetesa… Na veganskoj prehrani je gotovo nemoguće dobiti dijabetes tipa 2, karcinom debelog crijeva, moždani udar… nije samo stvar dugovječnosti, već kvalitete života. A industrija nas sili da jedemo meso, mlijeko… da se hranimo kako oni žele, a ne kako nam je odredila priroda i kako je dobro za nas. Kad se razbolite od karcinoma, liječnici će vam reći da prestanete konzumirati namirnice životinjskog porijekla i da se fokusirate na biljne namirnice, ali o tomu ne žele javno govoriti.
Nacional: Mnogi su svjetski poznati liječnici bili pod napadima prehrambene industrije radi zagovaranja vegetarijanske i veganske prehrane, ili načelno, organske hrane, poput dr. Oza, dr. Weila, ali mnogi istaknuti kardiolozi i dalje govore istinu i ne daju se utišati, a privatno se hrane organskom zdravom hranom.
- Tako je. Tomu sam i sam često kod nas bio svjedokom. Podaci su vrlo jasni i liječnici to znaju. Znaju da se zdravlje više ne može gledati izdvojeno. Npr. zna se koliko je mesna industrija štetna za okoliš i koliko ona više utječe na globalno zatopljenje radi emisije štetnih plinova od svih vozila na svijetu. Veganska prehrana ima najmanji utjecaj na okoliš, i to je dokazano. Također, ne možemo razvijati nenasilno društvo ako imamo klaonice u kojima se dnevno ubija 10.000 životinja! Možemo li biti psihički i emotivno zdravo društvo? Koja je razlika između zaklane svinje i zaklanog psa? Svinje jednako imaju emocije i mogu komunicirati. Ljudi su strašno protiv ubijanja tuljana u Kanadi, ali kad im kažeš da se isto to događa sa svinjama ili patkama – to je kao nešto drugo. Ljudi se ne vole mijenjati! Znam da su naše teme nepopularne i ljudi od njih bježe, ali to je stvarnost na koju želimo ukazati koliko god neugodna bila.
Nacional: Nedavno je u Italiji objavljeno u medijima da neki zastupnici u Parlamentu žele provući prijedlog zakona po kojemu bi roditelji koji svoju djecu prisiljavaju na vegansku prehranu do 16. godine života mogli biti kazneno gonjeni i dobiti kaznu zatvora do jedne godine, jer je nekoliko djece vegana umrlo od pothranjenosti. Što mislite o tomu?
- To je stvar edukacije i neinformiranosti. I u Sloveniji je bio jedan takav slučaj, da bi se kasnije ustanovilo da se uopće nije radilo o veganskom djetetu i veganskoj prehrani. Sva su djeca vegani kad se rode, tek oko 6. mjeseca se uvodi neko voće i povrće, a meso i riba oko 12. mjeseca života. Veganska prehrana se ne sastoji samo od jabuka ili zelja. Tu su se dogodili mnogo složeniji propusti u prehrani te djece, i nemojmo o tomu površno govoriti. Zašto ne bismo rađe kažnjavali roditelje koji svoju djecu podižu na junk food-u ili ih šopaju nezdravom hranom? Veganska prehrana je prihvaćena od svih ozbiljnih nutricionista, i danas se zna na koje se kvalitetne načine može dobiti omega 3 masne kiseline, vitamin D3 ili vitamin B12 kao i sve aminokiseline. Veganska prehrana ima svoje standarde i nemojmo tu miješati ekscese, radije potičimo edukaciju. U Hrvatskoj u ovom trenutku živi 160.000 vegetarijanaca i vegana prema zadnjem istraživanju. U Njemačkoj ih se broji na milijune. Nemojmo govoriti da ti ljudi zlostavljaju svoju djecu jer je većina upravo i odbacila namirnice životinjskog porijekla prvenstveno da zaštite svoje zdravlje i zdravlje svoje djece. Načelno, ljudi žele jesti meso, ali ne životinje, žele zadržati svoje navike pa i kad su pogrešne. Na ZegeVege festivalu će se moći vidjeti koliko na tržištu danas ima nevjerojatnih, fantastičnih okusnih zamjena za jaja, meso, ribu…
Nacional: Premalo se kod nas zna da u svijetu postoje uspješni bodybuilderi koji su vegani, sportaši koji idu na Olimpijske igre koji su također vegani…
- Pa tako je. I Novak Đoković je skroz prešao na vegansku prehranu. Mnogi sportaši mijenjaju prehranu i da bi poboljšali svoje rezultate. Neka svatko pokuša mjesec dana kvalitetno jesti veganski pa će vidjeti rezultate, rijetki će se vratiti starim navikama. Treba naučiti drugačije pripremati hranu, otkriti svo bogatstvo biljne hrane koja je iznimno raznolika i ukusna. Ljudi postaju vegetarijanci i vegani upravo zbog zdravlja pa kad to još spojimo s ekologijom i etikom, dobivamo bolje društvo i bolji svijet. Ok, ne morate odmah postati vegetarijanci i vegani, ali napravite barem jedan dobar korak naprijed, dođite na ZeGeVege, informirajte se o održivoj prehrani, to je dobar početak.
Nacional: I da skinemo veo s još jedne velike istine, mislite li da je slučajno da političke i društvene elite svijeta, celebrityji, medijski eksponirani ljudi i neki od najlješih fotomodela ponosno ističu kako se hrane zdravom, organski uzgojenom hranom, i da su u začudno velikom broju vegetarijanci ili vegani, pa čak i sami imaju u posjedu vlastite male plantaže i vrtove zdrave hrane?
- Da, ljudi bi trebali razmisliti zašto što više takvih ljudi ide prema vegetarijanstvu i veganstvu, a puk bi trebao jesti najjeftiniju i najopasniju hranu. Industriji lijekova paše da ima bolesne ljude. Industriji trebaju ljudi koji su bolesni, ali još uvijek živi. Loša prehrana upravo iz nas radi to. To je apsurd našeg vremena, ali svaki pojedinac to može promijeniti i u to treba vjerovati. Zajedno možemo učiniti ovaj svijet ljepšim za ljude i životinje.
Za Nacional intervjuirala Iva Körbler
Cjelokupni intervju u .pdf formatu možete preuzeti ovdje.
![Luka Oman ZeGeVege [ 153.39 Kb ]](/data/image_3_11045.jpg "Luka Oman ZeGeVege [ 153.39 Kb ]")
